Javna rasprava za ovaj dokument je završena.

Javna rasprava o Nacrtu prijedloga Zakona o zaštiti na radu

19 komentara na dokument, 299 komentara na članke

I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona zaštiti na radu sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4., a u vezi s odredbom članka 54. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 85/10 – pročišćeni tekst).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

U postupku procjene učinaka Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj 59/96., 94/96., 114/03., 100/04., 86/08., 116/08., 75/09. i 143/12.) i podzakonskih propisa koji su doneseni, odnosno koji se primjenjuju na temelju toga Zakona, utvrđeni su problemi koje je moguće otkloniti jedino donošenjem novog zakona i novih podzakonskih propisa.

Primjena važećeg Zakona o zaštiti na radu počela je 1. siječnja 1997. U razdoblju od 1997. do 2011. evidentirane su 317.774 ozljede na radu, od 1997. do 2010. dijagnosticirana su 2112 oboljenja od profesionalnih bolesti, a 734 radnika poginuli su na radu i u vezi s radom. Također, od 1997. do 2011. izgubljena su 13.130.933 radna dana zbog bolovanja, koja su uzrokovana ozljedama na radu i profesionalnim bolestima.

Primarna pravna neefikasnost očituje se u činjenici da su inspektori rada u razdoblju od 1997. do 2011. utvrdili 24.794 nezakonitosti na mjestima rada (osobito obavljanje radnih postupaka na način suprotan propisanim pravilima zaštite na radu, obavljanje poslova s neispravnih radnih površina, obavljanje poslova bez razrađenih mjera sigurnosti, uporaba neispravnih sredstava rada, nerazrađena organizacija rada, rad bez primjene zaštitnih sredstava i opreme za rad na visini, smrtno stradanje na radu osoba koje su radile „na crno“, ozljeđivanje naučnika i učenika na praktičnom radu i sl.). U cilju ostvarivanja sekundarne pravne efikasnosti inspektori rada donijeli su 14.504 rješenja (zabrana korištenja sredstava rada, zabrana opasnih postupaka, naređenja o udaljavanju radnika s poslova za koje ne ispunjavaju propisane posebne uvjete za rad, pečaćenje sredstava rada i dr.) te su podnijeli 14.236 optužnih prijedloga zbog osnovane sumnje u počinjenje 21.636 prekršaja. Međutim, obaviješteni su od nadležnih prekršajnih sudova da je zastara nastupila u čak 2262 predmeta (15,88 posto), što upućuje na značajnu institucionalnu sekundarnu neefikasnost.

Tijekom javne rasprave u postupku procjene učinaka važećeg Zakona o zaštiti na radu isticano je nezadovoljstvo prekršajnim postupcima protiv poslodavaca i odgovornih osoba kod poslodavaca zbog propusta u primjeni pravila i mjera zaštite na radu, koji osim što zastarijevaju u ne malom broju slučajeva, uglavnom nisu osobita prijetnja negativnim iskustvima, jer se uglavnom izriču najniže kazne, a i te se često svode na uvjetno kažnjavanje. Bolovanja i liječenja od posljedica ozljede na radu i profesionalne bolesti od prvoga dana terete sredstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Tako negativna iskustva u vezi sa stradanjem radnika na radu osjete tek oni poslodavci protiv kojih radnici uspiju dobiti pravomoćne presude za naknadu pretrpljene štete uzrokovane ozljedom na radu ili oboljenjem od profesionalne bolesti. Međutim, to još ne znači da će radnik biti obeštećen u skladu s presuđenjem, jer se velik broj presuda ne može ovršiti (djelomice ili u cijelosti) zbog nedostane imovine poslodavca koja bi mogla biti predmet ovrhe. U posebno su teškoj poziciji radnici kod malih poslodavaca (do 49 zaposlenih), a tih je poslodavaca više od 50 posto među registriranim i aktivnim poslovnim subjektima, jer ti poslodavci nisu u dostatnoj mjeri obuhvaćeni inspekcijskim nadzorom, ne dopuštaju sindikalno organiziranje radnika, radnike ne obavješćuju o pravima u vezi sa zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu, rizicima kojima su izloženi i mjerama zaštite na koje imaju pravo da im poslodavac osiguran, koriste se i „radom na crno“ ili obavljanjem poslova prema ugovoru o djelu umjesto na temelju ugovora o radu, a u slučaju štetnog događaja na radu nemaju dostatnih sredstava za obeštećenje radnika, ne zapošljavaju stručnjaka za zaštitu na radu koji bi savjetovao poslodavca i radnike, a često ne ugovaraju niti usluge pravne osobe ovlaštene za zaštitu na radu.

Suprotno presudama Suda pravde Europske unije (SPEU), važećim Zakonom o zaštiti na radu propisana je mogućnost angažiranja vanjske ovlaštene organizacije za stručne poslove zaštite na radu, kada poslodavac ne može zaposliti stručnjaka za zaštitu na radu. Pravna stečevina EU-a propisuje obvezu s tim u vezi i nalaže državama članicama da je prenesu u nacionalni pravni poredak. S tim u vezi upućuje se na odredbu članka 7. stavka 3. Direktive Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (SL L 183, 29. 6. 1989.) te na presude SPEU-a u predmetima C-49/00 od 15. 11. 2001., Commission of the European Communities v Italian Republic, C-441/01 od 22. 5. 2003., Commission of the European Communities v Kingdom of the Netherlands i C-428/04 od 6. 4. 2006., Commission of the European Communities v Republic of Austria.

Zakonom o zaštiti na radu područje primjene ratione personae propisano je suprotno odredbi članka 2. stavka 2. Direktive 89/391/EEZ te suprotno praksi SPEU-a koja se odnosi na tumačenje te odredbe. S tim u vezi upućuje se na presude SPEU-a u predmetima C-241/99 od 3. 7. 2001., Confederación Intersindical Galega (CIG) v Servicio Galego de Saúde (Sergas), u spojenim predmetima C-397/01 do C-403/01 od 5. 10. 2004., Bernhard Pfeiffer and Others v Deutsches Rotes Kreuz, Kreisverband Waldshut eV, te u predmetima C-52/04 od 14. 7. 2005., Personalrat der Feuerwehr Hamburg v Leiter der Feuerwehr Hamburg, C-132/04 od 12. 1. 2006., Commission of the European Communities v Spain i C-428/04 od 6. 4. 2006., Commission of the European Communities v Republic of Austria.

Slijedom navedenih činjenica utvrđenih u postupku procjene učinaka važećeg Zakona o zaštiti na radu utvrđena je potreba propisati obvezu suradnje izabranih specijalista medicine rada i poslodavaca sukladno Konvenciji broj 161 o službama medicine rada (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 2/94.), odnosno djelotvornije povezivanje poslova zaštite na radu s poslovima specifične zdravstvene zaštite u skladno timsko djelovanje, radi unapređivanja primarne i sekundarne prevencije rizika na radu i njihovih štetnih posljedica te pojačati suradnju djelatnosti medicine rada s radnicima i njihovim predstavnicima te stručnjacima za zaštitu na radu.

Potrebno je smanjiti broj ozljeda na radu i profesionalnih bolesti, unaprijediti način izvješćivanja o štetnim događajima na radu uvođenjem središnje evidencije podataka u vezi sa zaštitom na radu te osigurati da podatke obvezno dostavljaju sve inspekcije i druga tijela koja nadziru radne uvjete u pojedinim djelatnostima, kao i djelatnici MUP-a kada obave uviđaje štetnih događaja na radu ili u vezi s radom koji su se dogodili u prometu te na drugim javnim prostorima/površinama, odnosno koji se nisu dogodili u prostorijama ili prostorima poslodavca.

Također, potrebno je propisati ovlasti inspektora rada sukladno konvencijama Međunarodne organizacije rada (MOR), i to Konvencije broj 81 o inspekciji rada u industriji i trgovini (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 3/02.) i Konvencije broj 129 o inspekciji rada u poljoprivredi (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 3/02.), odnosno povećati obim savjetodavnog djelovanja inspektora rada, zatim redefinirati inspekcijske mjere, kako se ne bi o istoj stvari vodilo više različitih postupaka (upravni, prekršajni i kazneni), osim gdje je to nužno, kao i povećati nadzor nad stručnošću i zakonitošću rada ovlaštenih osoba za poslove zaštite na radu.

Uz navedeno, potrebno je utvrditi ovlasti Vlade Republike Hrvatske na nacionalnoj razini sukladno Konvenciji broj 155 o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu i o radnom okruženju (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 11/03.), i to utemeljenje središnjeg upravnog tijela za zaštitu na radu, utvrđivanje obveze resora Vlade da dostavljaju podatke u središnju evidenciju podataka u vezi sa zaštitom na radu, stručno savjetovanje adresata Zakona o zaštiti na radu, utvrđivanje i javna dostupnost podataka relevantnih za oblikovanje nacionalne strategije, politika i operativnih programa prevencije štetnih događaja na radu i u vezi s radom te za donošenje razvojne strategije iz područja sigurnosti i zaštite zdravlja na radu.

Potrebno je, također, uskladiti Zakon o zaštiti na radu s odredbom članka 2. stavka 2. Direktive 89/391/EEZ u pogledu primjene ratione personae, kao i u pogledu obveze iz članka 7. stavka 3. Direktive, sukladno pravnim shvaćanjima SPEU-a.

Potrebno je, zatim, osigurati ovlasti ministra nadležnog za rad za donošenje podzakonskih akata (pravilnika) za provedbu Zakona o zaštiti na radu, tako da njihov broj bude značajno smanjen u odnosu na 60-tak pravilnika koji su na snazi, da ti pravni akti budu tematski grupirani i objedinjeni prema područjima reguliranja, pri tome u potpunosti usklađeni s pravnom stečevinom EU-a te ih učiniti sadržajno preglednijima, a njihove odredbe jasnijima svim adresatima, osobito radnicima i njihovim predstavnicima, pri čemu bi većina pravilnika trebali stupiti na snagu istovremeno kada i Zakon o zaštiti na radu, a preostali najkasnije šest mjeseci nakon toga.

Na kraju, u važećem Zakonu o zaštiti na radu nedostaju odredbe o mjerama zaštite radnika od psihosocijalnih rizika i psihofizioloških napora na radu (stres, uznemiravanje, verbalni i drugi napadi na radnike, monotoni poslovi, normirani rad i sl.), što je suprotno pravnoj stečevini EU-a iz područja zaštite na radu, prema kojoj poslodavac mora procijeniti sve rizike na radu i zaštititi radnika od izloženosti svim utvrđenim rizicima.

Predmet reguliranja, a to je sigurnost i zaštita zdravlja radnika na radu i u vezi s radom, temeljno je socijalno pravo EU-a, proklamirano odredbama članaka 31. i 32. Povelje o temeljnim pravima EU-a (OJ C 326, 26. 10. 2012.), koja na temelju odredbe članka 6. stavka 1. Ugovora o EU-i (OJ C 326, 26. 10. 2012.) ima istu pravnu snagu kao i osnivački ugovori. Iz prakse SPEU-a nastale u predmetima u kojima je tumačio pravna pravila direktiva iz područja zaštite zdravlja i sigurnosti na radu razabire se važnost činjenice da je u pitanju jedno od temeljnih socijalnih prava EU-a. Istovremeno, razabire se i način na koji ta činjenica usmjerava pravna shvaćanja SPEU-a, a slijedom toga i nacionalnih sudova država članica, u vezi s primjenom i tumačenjem odredaba direktiva EU-a iz područja zaštite zdravlja i sigurnosti radnika na radu i u vezi s radom, a razabiru se i propusti država članica učinjeni prilikom prenošenja zahtjeva iz direktiva u nacionalni pravni poredak, koje ne bi trebalo ponoviti u Republici Hrvatskoj.

Odredbe ovoga Zakona usklađene su s Direktivom 89/391/EEZ, koja ima status okvirne direktive iz ovog pravnog područja. Također, ovim Zakonom utvrđuje se okvir za primjenu odredaba 29 posebnih direktiva iz područja zaštite zdravlja i sigurnosti radnika na radu i u vezi s radom te tri uredbe EU-a o statističkim podacima zajednice o javnom zdravlju te zdravlju i sigurnosti na radnom mjestu. Taj okvir obuhvaća osobito pravna pravila zaštite na radu, opća načela prevencije, dosljednost stručne terminologije, osnove nacionalne politike prevencije te institucije na svim razinama od nacionalne do pojedinih osoba ovlaštenih za obavljanje stručnih poslova zaštite na radu. Okvir je utemeljen na jedinstvenoj klasifikaciji opasnosti, štetnosti i napora na radu, koja će podzakonskim propisom biti utvrđena kao osnova za procjenu rizika na radu i u vezi s radom i osnova je za strukturiranje novih podzakonskih propisa o zaštiti na radu. Navedeni okvir omogućava vezu ovoga Zakona s propisima iz drugih relevantnih područja, kao što su npr. zaštita okoliša, zaštita od požara, evakuacija i spašavanje, zaštita zdravlja, zdravstveno osiguranje, mirovinsko osiguranje, obvezni odnosi, radni odnosi (individualni i kolektivni), graditeljstvo, obrazovanje i druga područja. Ovim Zakonom ostvarene su i obveze koje proizlaze iz konvencija MOR-a, u smislu usklađivanja ovoga Zakona s odredbama tih međunarodnih ugovora kao propisa jače pravne snage od zakona.

III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU PREDLOŽENOG ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske, budući da Zakon nema utjecaj na njegove rashode.

O javnoj raspravi

Sukladno članku 22. Zakona o procjeni učinka propisa, Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava provodi javnu raspravu o Nacrtu prijedloga Zakona o zaštiti na radu. Javna rasprava se provodi u trajanju od 30 dana, od 1. kolovoza do 31. kolovoza 2013. godine

Sukladno članku 19. Zakona o procjeni učinka propisa, Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava provelo je savjetovanje o Nacrtu prijedloga iskaza o procjeni učinaka prijedloga Zakona o zaštiti na radu, od 11. veljače do 15. ožujka 2013. godine. Nacrt prijedloga iskaza možete preuzeti ovdje.

Informaciju o provedbi savjetovanja s javnošću i zainteresiranom javnošću možete preuzeti ovdje.

Putem ove stranice možete komentirati Nacrt prijedloga Zakona o zaštiti na radu u cjelini ili možete ostaviti komentar na određene točke/članke. Molimo Vas da Vaše komentare na članke napravite u odgovarajućem članku. (Vaše ime i komentar javno su vidljivi svim posjetiteljima stranice.)

  1. Cjelina I - OPĆE ODREDBE
    1. Članak 1. Predmet i svrha zakona (1 komentara)
    2. Članak 2. Pojašnjenje pojmova (16 komentara)
    3. Članak 3. Područje primjene (7 komentara)
  2. Cjelina II - NACIONALNA POLITIKA I AKTIVNOSTI
    1. Članak 4. Poseban društveni interes štititi život i zdravlje na radu
    2. Članak 5. Nadležnost Vlade Republike Hrvatske (4 komentara)
    3. Članak 6. Ovlaštenja Nacionalnog vijeća za zaštitu na radu (4 komentara)
    4. Članak 7. Nagrade i priznanja (1 komentara)
    5. Članak 8. Dan zaštite na radu (2 komentara)
  3. Cjelina III - OPĆA NAČELA PREVENCIJE I PRAVILA ZAŠTITE NA RADU
    1. Članak 9. Sustav općih načela prevencije i pravnih pravila zaštite na radu (1 komentara)
    2. Članak 10. Opća načela prevencije
    3. Članak 11. Osnovna pravila zaštite na radu (2 komentara)
    4. Članak 12. Posebna pravila zaštite na radu (1 komentara)
    5. Članak 13. Priznata pravila zaštite na radu
    6. Članak 14. Norme (3 komentara)
    7. Članak 15. Primjena za radnika povoljnijeg prava (1 komentara)
    8. Članak 16. Ovlaštenja ministara za donošenje podzakonskih propisa (3 komentara)
  4. Cjelina IV - OBVEZE POSLODAVCA U PROVOĐENJU ZAŠTITE NA RADU
    1. Članak 17. Opće obveze poslodavca u vezi s organiziranjem i provođenjem zaštite na radu (3 komentara)
    2. Članak 18. Svrha suradnje i provedba zdravstvene zaštite na radu (2 komentara)
    3. Članak 19. Obveza procjene rizika na radu (5 komentara)
    4. Članak 20. Odgovornost poslodavca za organiziranje i provođenje zaštite na radu (2 komentara)
    5. Članak 21. Ugovaranje obavljanja poslova zaštite na radu (27 komentara)
    6. Članak 22. Stručni poslovi zaštite na radu (5 komentara)
    7. Članak 23. Uvjeti za rad stručnjaka za zaštitu na radu (5 komentara)
    8. Članak 24. Ovlaštenik poslodavca (1 komentara)
    9. Članak 25. Poslovi ovlaštenika (4 komentara)
    10. Članak 26. Odgovornost poslodavca (2 komentara)
    11. Članak 27. Odgovornost ovlaštene osobe i njezinog stručnjaka za zaštitu na radu
    12. Članak 28. Ozljeda na radu (8 komentara)
    13. Članak 29. Profesionalna bolest (2 komentara)
    14. Članak 30. Bolest u vezi s radom
    15. Članak 31. Obveza osposobljavanja radnika za rad na siguran način (6 komentara)
    16. Članak 32. Zabrana rada radnika koji nije osposobljen za rad na siguran način (4 komentara)
    17. Članak 33. Obvezno osposobljavanje i usavršavanje poslodavca i ovlaštenika (1 komentara)
    18. Članak 34. Izvođenje programa osposobljavanja (13 komentara)
    19. Članak 35. Obveza obavješćivanja i savjetovanja (1 komentara)
    20. Članak 36. Obavješćivanje (3 komentara)
    21. Članak 37. Savjetovanje (2 komentara)
    22. Članak 38. Odbor za zaštitu na radu (5 komentara)
    23. Članak 39. Nadležnost odbora
    24. Članak 40. Obveze poslodavca u vezi s poslovima s posebnim uvjetima rada (3 komentara)
    25. Članak 41. Posebno osjetljive skupine radnika (2 komentara)
    26. Članak 42. Posebna zaštita na radu maloljetnih radnika (2 komentara)
    27. Članak 43. Posebna zaštita na radu trudnih radnica, radnica koje su nedavno rodile i koje doje djecu (2 komentara)
    28. Članak 44. Posebna zaštita na radu radnika koji su profesionalno nesposobni za rad (2 komentara)
    29. Članak 45. Obveze poslodavca u vezi sa sredstvima rada i osobnom zaštitnom opremom (2 komentara)
    30. Članak 46. Obvezni pregledi sredstava rada i osobne zaštitne opreme
    31. Članak 47. Obvezno ispitivanje strojeva i uređaja s povećanim opasnostima (6 komentara)
    32. Članak 48. Nadzorni uređaji kao sredstva zaštite na radu (4 komentara)
    33. Članak 49. Obveze poslodavca u vezi s tehnologijom rada i radnim postupcima
    34. Članak 50. Obveza ispitivanja radnog okoliša (6 komentara)
    35. Članak 51. Obveze poslodavca u vezi s uporabom opasnih kemikalija na radu
    36. Članak 52. Redoslijed postupanja s opasnim kemikalijama (2 komentara)
    37. Članak 53. Provjeravanje koncentracije opasnih kemikalija na radu (1 komentara)
    38. Članak 54. Ostale obveze poslodavca pri radu s opasnim kemikalijama (3 komentara)
    39. Članak 55. Obveze poslodavca u vezi s uporabom bioloških agensa na radu (1 komentara)
    40. Članak 56. Obveze poslodavca u vezi s prevencijom stresa uzrokovanog na radu ili u vezi s radom
    41. Članak 57. Unutarnji nadzor nad učincima preventivnih mjera
    42. Članak 58. Obveze radnika i njihovih predstavnika
    43. Članak 59. Obveze poslodavca u vezi s uznemiravanjem i nasiljem na radu ili u vezi s radom (1 komentara)
    44. Članak 60. Obveze poslodavca u vezi sa sigurnosnim znakovima, pisanim obavijestima i uputama
    45. Članak 61. Provođenje zaštite na radu na hrvatskom jeziku odnosno jeziku koji strani radnik razumije (1 komentara)
    46. Članak 62. Obveze poslodavca u vezi sa zaštitom od požara, evakuacijom i spašavanjem (1 komentara)
    47. Članak 63. Obveze poslodavca u vezi s pružanjem prve pomoći (2 komentara)
    48. Članak 64. Zaštita nepušača na radu (1 komentara)
    49. Članak 65. Zabrana korištenja sredstava ovisnosti (4 komentara)
    50. Članak 66. Provjera je li radnik pod utjecajem sredstava ovisnosti i privremeno udaljenje s rada
    51. Članak 67. Zabrana provjere (3 komentara)
    52. Članak 68. Vođenje i čuvanje evidencija i isprava te davanje podataka i obavijesti (2 komentara)
    53. Članak 69. Isticanje i dostupnost na mjestu rada
    54. Članak 70. Provođenje zdravstvene zaštite radnika
    55. Članak 71. Zdravstveni pregledi radnika i osoba koje poslodavac namjerava zaposliti (4 komentara)
    56. Članak 72. Obveze poslodavca prema tijelima nadzora (9 komentara)
    57. Članak 73. Pregled video/audio zapisa
  5. Cjelina V - OBVEZE I PRAVA RADNIKA
    1. Članak 74. Obveza osposobljavanja za rad na siguran način i obvezan zdravstveni pregled
    2. Članak 75. Obveza rada dužnom pozornošću (2 komentara)
    3. Članak 76. Obveza suradnje (2 komentara)
  6. Cjelina VI - POVJERENIK RADNIKA ZA ZAŠTITU NA RADU
    1. Članak 77. Izbor odnosno imenovanje povjerenika (6 komentara)
    2. Članak 78. Prava i obveze (1 komentara)
    3. Članak 79. Zaštita djelovanja (2 komentara)
  7. Cjelina VII - DJELATNOSTI U VEZI SA ZAŠTITOM NA RADU
    1. Članak 80. Obveze i odgovornosti u fazi projektiranja (3 komentara)
    2. Članak 81. Privremeno radilište (7 komentara)
    3. Članak 82. Privremeno zajedničko radilište (6 komentara)
    4. Članak 83. Obavljanje radova i provedba zaštite na radu na zajedničkom privremenom radilištu
    5. Članak 84. Koordinator za zaštitu na radu (4 komentara)
    6. Članak 85. Uvjeti za imenovanje i djelovanje koordinatora (2 komentara)
    7. Članak 86. Zaštita na radu u obrazovnim programima
    8. Članak 87. Obveza ugovaranja usluga medicine rada (4 komentara)
    9. Članak 88. Poslovi medicine rada (2 komentara)
    10. Članak 89. Ovlaštenja, obveze i odgovornost (13 komentara)
    11. Članak 90. Osnivanje i nadležnost Zavoda za zaštitu na radu (4 komentara)
    12. Članak 91. Statut Zavoda (1 komentara)
    13. Članak 92. Upravno vijeće Zavoda (2 komentara)
    14. Članak 93. Razrješenje člana Upravnog vijeća (1 komentara)
    15. Članak 94. Ravnatelj Zavoda (1 komentara)
    16. Članak 95. Razrješenje ravnatelja Zavoda (1 komentara)
  8. Cjelina VIII - NADZOR
    1. Članak 96. Ovlaštenje za upravni nadzor
    2. Članak 97. Stvarna nadležnost (5 komentara)
    3. Članak 98. Provedba nadzora (4 komentara)
    4. Članak 99. Ostale mjere u provedbi nadzora (2 komentara)
  9. Cjelina IX - PREKRŠAJNE ODREDBE
    1. Članak 100. (1 komentara)
    2. Članak 101. (5 komentara)
    3. Članak 102. (2 komentara)
    4. Članak 103. (1 komentara)
    5. Članak 104. (2 komentara)
    6. Članak 105. (1 komentara)
  10. Cjelina X - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
    1. Članak 106.
    2. Članak 107.
    3. Članak 108.
    4. Članak 109.
    5. Članak 110. (1 komentara)
  11. Cjelina XI - Prilozi

Komentari na Javna rasprava o Nacrtu prijedloga Zakona o zaštiti na radu

milan, 6. 08, 2013

Želio bi ovim putem skrenuti pažnju na osobe sa teškim invaliditetom, poput Tetraplegije i Tetrapareze. Takvih dijagnoza u hr se pojavi oko stotinjak, jedan broj okuplja udruga poput HUPT-a u ZG-u čiji sam i ja član. Takve povrede većinom nastaju u saobraćaju, sportovima i jedan manji broj oboljenja kralježnice. Sve su to većinom mladi ljudi od dvadesete do trideset pete godine života kojima se život prekine u trenu, ozljedom kralježnice dolazi do trenutnog nepokretnog stanja. Kako je u HR takvih osoba veoma "malo" i s obzirom na težinu invaliditeta u kojem se nađu preko noći a većinom su to mladi ljudi, trebali bi načiniti jedan model samo za nas da nam život dobije nekakav smisao. Jer, udruge koje se bave sa takvim invalidima ne mogu sve invalide okupiti u Zagreba da bi se bavile sa svima, uz to nemaju dovoljnu podršku sistema u kojem se svi skupa nalazimo. Osobe koje sa nakon rehabilitacije vrate u svoje ruralno područje gdje su prinuđeni da borave osuđene su na propast bez kvalitetne i konkretne podrške sistema, tj mirovinskog sustava, socijalnog sustava, zdravstvenog sustava, sustava za konkretno zapošljavanje, podrške lokalne samouprave, podrška grada, općine, županije.... Dajte jedan model konkretne prekvalifikacije, zaposlenje sa skraćenim radnim vremenom upravo zbog težine invaliditeta a velike želje za povratkom u društvo u kojem se nalazimo a koje nas ne primjećuje, što namjerno što nenamjerno. Za maximalno 30 mladih osoba kojih bude u jednoj godini ne možete reći da nemate novca, a učinili bi jednu veliku stvar za osobu koje je preko noći postala vezana za krevet ili u naj boljem mogućem slučaju veoma teško pokretne ali sa očuvanim mentalnim sposobnostima.

poslodavac, 8. 08, 2013

Jako loše napisan zakon, bez ikakvih konkretnih promjena kojima se osigurava poboljšanje cjelokupnog sustava ZNR. Praktički se radi o prepisivanju postojećeg zakona, potenciranog naročito od strane ovlaštenih firmi za poslove ZNR i obrazovanih ustanova iz područja ZNR, kako bi se udovoljilo formi da se zakon promjeni. Nije mi jasno zbog čega je u nacrtu izostavljena komora inženejra sigurnosti, zašto se spominje bolonjski sustav obrazovanja. Brojne zakonske odredbe, VEČINA NJIH, tumače se dvosmisleno i na posebno zbunjujući način svih sudinika u sustavu ZNR. Status stručnjaka ZNR, inženjera sigurnosti, posebno je nekvalitetno definiran ovim zakonom (može se, moglo bi, ako se javi, ako se ne javi i slični pojmovi) gospodo ili drugovi ovome nije mjesto u zakonu. po meni ovaj zakon je čista katastrofa od nacrta

N N, 18. 08, 2013

Nedostatak ovog prijedloga je onaj pravi sve će riješiti Ministar nadležan za rad pravilnikom koji propisuje ….., nema ni jednog prijedloga pravilnika u javnosti a oni koji su se pojavili bili su katastrofa.

N N, 19. 08, 2013

Ovaj zakon bi trebao biti napisan na ga razumije svaka osoba koja je završila srednjoškolsko obrazovanje iz razloga što su mnogi poslodavci, ovlaštenici poslodavaca koji trebaju provoditi mjere zaštite na radu a i najviše radnika ima srednju stručnu spremu.

19st, 19. 08, 2013

Da bi ovaj Zakon bio učinkovit i da bi se postigla svrsishodna rješenja koja će zaštitu na radu u RH od 1.7.2013.g. postaviti uz bok EU sustava zaštite na radu, potrebno je prije svega u potpunosti razjasniti stanje zaštite na radu i realno utvrditi strateške ciljeve i nacionalne interese, što RH kao članica EU sukladno direktivama i međunarodnim konvencijama mora ispuniti. Primarna pravna neefikasnost provođenja zaštite na radu u RH ne očituje se samo u lošem postupanju sudova već prvenstveno u tome da je loša nacionalna politika zaštite na radu u RH dovela do toga da nisu bili izgrađeni niti su funkcionirali osnovni sustavi zaštite na radu već su pojedina tijela odrađivala neke poslove svako u svom dvorištu, nekoordinirano i nepovezano često se duplicirajući u postupanju, bez zajedničkog djelovanja u vidu objedinjene baze podataka te poveznica u cilju donošenja zajedničkih zaključaka i stvaranja oblikovanja i razvoja nacionalne strategije i politike zaštite na radu. Ovaj Nacrt ne mijenja nimalo stvari u pravcu dore EU prakse pa se postavlja osnovno pitanje zašto se uopće kao takav i donosi. Pitanje je prvenstveno da li će se razvoj događaja po pitanju ovog nacrta zakona usmjeriti prema racionalnim svrsishodnim rješenjima ili su želje neke druge. U samom pristupu izradi ovog nacrta Zakona o zaštiti na radu potrebno je uočiti i ispraviti u startu nekoliko osnovnih pogrešaka:

19st, 19. 08, 2013

1/ razlučiti što se istim u stvari nastoji propisati: ako je to, što bi i trebala biti njegova osnovna zadaća- funkcija, propisivanje prvenstveno obveza poslodavaca, radnika i stručnjaka onda je suvišno isti nepotrebno kompicirati osnivanjem Zavoda jer se za to ionako izrađuje posebni statut 2/ medicina rada je struka- kao i svaka druga i tako je treba tretirati a ne nametati kao instituciju. Poučeni dobrom praksom EU ista je kao struka u sastavu krovnog tijela zaštite na radu (Zavoda) i u sastavu Inspektorata rada gdje rješava probleme na terenu što joj je i zadaća- kod nas- do sada je u Inspektoratu rada uopće nema, a niti je ovim nacrtom tu uvrštena. Sustav zaštite na radu u RH trebao bi biti jedinstven i medicina rada bi se kao i sve druge struke trebale u isti ravnomjerno uklopiti a ne da se za nju stvaraju povlašteni uvjeti 3/ Zavod zaštite na radu trebao bi biti u potpunosti neovisno stručno tijelo koje bi se bavilo isključivo zaštitom na radu. Najrealnije bi bilo da se da u potpunosti prednost struci i da stručne stvari isključivo rješava Zavod a da ministar rada samo donosi i koordinira ono što Zavod kao stručno tijelo izradi. Postupanje Zavoda, u prvom redu trebalo bi biti usmjereno u pravcu suradnje se EU i ustrojavanje u EU sustav zaštite na radu, a u drugom pravcu pod svojom ingirencijom morao bi imati Inspektorat rada koji bi na nacionalnom nivou provodio stručni nadzor nad provedbom zakonskih propisa iz zaštite na radu. To složeno postupanje Zavoda ovaj nacrt rješava samo djelomično i to isključivo samo u pravcu osnivanja i zadaće postupanja unutar RH. Očito postoji potreba da se ustrojstvo i zadaće Zavoda riješe preciznije i detaljnije a to se svakako može samo posebnim satutom, a ako se on i onako donosi, onda nema potrebe Zakon o zaštiti na radu komplicirati još jednim ponavljanjem.

19st, 19. 08, 2013

4/ Da bi se postigla potrebna efikasna učinkovitost Zakona potrebno je prvenstveno ustrojiti nadzor nad provođenjem odredbi istog. U tom dijelu ovaj Nacrt je u potpunosti manjkav. Razlog? U ovom nacrtu zakona čl.97. propisuje se preventivno postupanje inspekcije rada sukladno međunarodnim konvencijama i EU direktivama, no to je u potpunoj suprotnosti sa odredbama o ovlastima i postupanju trenutno važaćeg Zakona o državnom inspektoratu. Potrebno je napomenuti bitnu stvar a to je da je trenutno djelovanje Inspekcije rada u RH, koja je od 1998. godine u sastavu Državnog inspektorata, uvjetovano ovlastima i metodama postupanja propisanim Zakonom o državnom inspektoratu, koji je prvenstveno propisan za postupanje gospodarske inspekcije. Od 1998. godine istim zakonom djelovanje inspekcije rada propisano je suprotno međunarodnim konvencijama tako da ista nema ovlasti preventivnog i savjetodavnog postupanja kod poslodavca već isključivo represivnog.

Dakle, u rješavanju problematike dolazi se do ključnog trenutka spoznaje a to je da se složeno postupanje inspekcije rada nemože riješiti u ovom nacrtu zakona već je to svakako nužno riješiti posebnim zakonom. Nadalje, kako je postupanje gospodarske inspekcije po prirodi posla u potpunosti različito od postupanja i metoda rada inspekcije rada, proizlazi da problematiku postupanja obiju inspekcija nije moguće riješiti u istom zakonu. Dakle predstoji, kao što to opet pokazuje primjer dobre prakse iz EU članica, da je postupanje inspekcije rada, da bi isto bilo sukladno EU direktivama odn. važećim međunarodnim konvencijama, jedino moguće riješiti posebnim nacionalnim zakonom o inspekciji rada. U tu svrhu članice EU imaju osnovan nacionalni inspektorat rada a to osigurava najvažniju stavku rada tijela inspekcije rada a to je, uz stručnost, neovisnost u radu. Isto tako ovim nacrtom Zakona također nisu utvđene ovlasti inspektora rada po pitanju tehničkog pregleda objekta za rad kao i kontrole projekata što je najpreventivniji oblik djelovanja inspekcije rada jer poslodavac upozna djelovanje inspekcije rada na samom početku što ga inicira da odmah primjenjuje preventivne mjere sigurnosti tako da je to jedan od najdjelotvornijih načina djelovanja inspekcije rada. Tu dolazi do izražaja najviše preventivno te savjetodavno i informativno djelovanje. Primjer takove dobre prakse opet imamo u zemljama članicama EU gdje sustav funkcionira na način na koji se upravo nastoji ustrojiti Hrvatsku da bi se uspješno uklopila u sustav zaštite na radu EU. EU u kojoj se ovakav sustav zaštite na radu razvijao i nastajao u par desetaka godina ocjenjuje da je ovo najbolji način rješavanja ove problematike i da u istom inspekcija rada kao i medicina rada funkcionira na najdjelotvorniji način. To su upravo i završne preporuke twining IPA projekta EU iz 2012.g.

ivan m., 20. 08, 2013

Prava je svrha ovako napisano zakona stvaranje doživotne rente, odnosno osiguranje prihoda ustanovama koje će vršiti školovanje za stručnjake, tj. specijaliste i inženjere zaštite na radu. Opće je poznata činjenica da te ustanove trenutno imaju problema zbog nepopunjavanja upisnih kvota usijed zasićenja tržišta i nepovoljne gospodarske situacije. Ovim zakonom stvara se obveza svim poslodavcima da sklopke ugovore s stručnjacima zaštite na radu, bilo u obliku ugovora o radu ili u obliku neke druge vrste ugovora. S obzirom da u Hrvatskoj ima cca 100.000 porezno aktivnih poslodavaca koji samim time i spadaju pod ovu obvezu, stvara se gotovo nepresušan izvor prihoda za navedene ustanove. Međutim, problem nastaje što će se to ponovno odbiti o leđa poslodavcima kojima se stvara novi povećani trošak koji im poskupljuje poslovanje, čime se oni dovode u još nepovoljniju situaciju, sada na otvorenom tržištu EU-a. Ovaj prijedlog zakona nije sročen u interesu gospodarstva RH, već jedne interesne skupine koja ovime želi osigurati svoju materijalnu egzistenciju.

Josip, 20. 08, 2013

Zakon predstavlja zakonski okvir koji će na velika vrata uvesti ovlaštene fizičke osobe - školovanje inženjere zaštite na radu koji će preuzeti većinu poslova koje se dosad obavljala ovlaštena trgovačka društva za zaštitu na radu. Autorica Zakona je profesorica Svjetlana Šokčević, prodekanica Visoke škole za sigurnost, a cijena jedne godine školovanja na toj privatnoj ustanovi iznosi 18.000 kn. To su činjenice koje govore same sa sebe. Zaključak je li ovdje riječ o klasičnom sukobu interesa izlučite sami.

Josip, 20. 08, 2013

Ispravak: cijena jedne godine školovanja na Viskoj školi za sigurnost iznosi 2.600 eura, dakle cca 19.500 kn

Ivo, 28. 08, 2013

Vezano za prethodna 3 komentara - po važećem zakonu poslodavac sa više od 250 zaposlenih mora imati službu sa 3 stručnjaka, po prijedlogu zakona 2 stručnjaka. Koliko ja vidim to je pad u broju stručnjaka koje poslodavac mora zaposliti.

Stručnjak zaštite na radu nije isto što i inženjer sigurnosti. I bez školovanja na VSS ili nekom od sveučilišta koja imaju taj program osoba može ispuniti uvjete i postati stručnjak zaštite na radu tako da teza o nekakvom sukobu interesa ne drži vodu.

A ako netko smatra da bi bilo u interesu hrvatskog gospodarstva izbacivanje zaštite na radu i stručnjaka iz tvrtki neka mi objasni kako tvrtke u europi, SAD ili Japanu mogu uvesti ne samo stručnjake nego cijeli 18001 standard i biti konkurenti i uspješni? Ako je zaštita na radu uzrok slabosti naših tvrtki onda nam nema pomoći.

Josip, 30. 08, 2013

Stručnjak zaštite na radu nije isto što i inženjer sigurnosti, ali to je tako prema sadašnjim propisima. Sigurno nije namjera predljagatelja zakona da se dopusti npr. inženjerima rudarstva s položenim stručnim ispitom za stručnjaka zaštite na radu da vodi poslove zaštite na radu za neku banku. Na osnovu novog zakona donijet će se novi pravilnici koji neće trebati ići u saborsku proceduru pa će se lakše progurati ono što nije jasno određeno ovim zakonom. Jasno ko pekmez, ko pekmezi svi...

Ante Drozdek, 31. 08, 2013

Vezano uz komentare o sukobu interesa.

Trebalo bi svima biti jasno da su u ovu raspravu uključene u pravilu samo osobe koje se bave zaštitom na radu te im je više-manje poznato kako stvari stoje u tom području i ne mogu im se „prodavati“ ovakve gluposti o sukobu interesa. Umjesto toga, trebalo se ukazivati na propuste i greške u prijedlogu zakona te davati prijedloge za unaprijeđenje istog. Očito je da je ovakve komentare mogu napisati samo poprilično neupućene osobe ili osoba ovlaštena za obavljanje poslova ZNR koja ovim zakonom gubi monopolistički položaj.

Činjenica je da se ovim zakonom i pravne i fizičke osobe napokon stavlja u ravnopravan položaj (što se zbog pravog sukoba interesa čeka od 1996 godine!) čime im se omogućuje sloboda poduzetništva u skladu s Ustavom RH i regulativom EU, da se isto onemogući propis bi bio protuustavan. Iste stvari su se desile i u drugim djelatnostima odnosno propisima tih područja (npr. Zakon o arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima..) gdje je u ovlaštenjima također izbačen termin pravne osobe u korist termina osobe (i pravne i fizičke). Činjenica je i da je visoka škola za sigurnost samo jedna od ustanova na kojima se provodi školovanje inženjera sigurnosti, ima i drugih (znatno jeftinijih). Nadalje, kao što je kolega naveo stručnjaci zaštite na radu mogu biti osobe koje su završile širok spektar fakulteta. Obzirom na navedeno, a svima ovdje vjerojatno poznato, komentari o sukobu interesa zaista ispadaju smiješni.

Ante Drozdek, 31. 08, 2013

..nastavak na prethodni komentar..

Prrimjer sukoba interesa može biti u npr. odredbama članaka 47. i 50. vezano uz ispitivanja SU i RO što se vidi i po komentarima na periodiku ispitivanja.

Poslodavcu (u ulozi kojeg se može pojaviti i država-zakonodavac) je u interesu da ta ispitivanja budu rijeđa, dok je pravnim osobama ovlaštenim za navedene poslove u interesu da ta ispitivanja budu što češća odnosno da periodika ispitivanja ostane u skladu s važećim zakonom. Ovo ne znači da interesi i potrebe ne mogu biti usklađeni.

Primjerice, pri definiranju odredbi vezano uz ispitivanje SU treba imati na umu činjenice da je tehnologija napredovala pa je pitanje treba li stvarno nove strojeve i uređaje (sa znatno bolje izvedenom zaštitom) ispitivati svake 2 god, ali treba imati na umu i da je znatan dio „strojnog park“ u RH još uvijek zastarjeo pa se s druge strane može postaviti pitanje trebali zaista prestati s ispitivanjima istih.

S T, 31. 08, 2013

U ovoj raspravi dano je niz dobrih prijedloga, nadam se da će biti razmatrani i da ova Javna rasprava ne bude svrha sama sebi.

L. J. 3008, 31. 08, 2013

Zanimljivo je praćenjem komentara vidjeti kako se pojedinci - pravne osobe iz zaštite na radu, pojavljuju i komentiraju samo odredbe zakona (članke 21, 34, 47, 50, 80, 81, 82, 89) koje se tiču njihovog interesa - zarade!!

Toliko su veliki stručnjaci zaštite na radu i tolikog iskustva imaju u stvarnom vođenju zaštite na radu da nemaju niti jedan prijedlog za unaprijeđenje zakona, a time i zaštite na radu. Eto odakle problemi u struci.

Što prije stupi na snagu ovaj zakon te navedeni izgube povlašteni položaj, bolje za zaštitu na radu!

Borivoj Žmegač, 1. 09, 2013

Zanimljivo bi bilo da se L.J. potpiše svojim pravim imenom i prezimenom. Kad već toliko proziva pravne osobe za nedovoljan broj prijedloga za unapređenje zakona, što sam nije napisao niti jedan konkretan prijedlog?
Pričitao sam cijenu ovu raspravu i moram priznati da sam pomalo razočaran ipak premalim odzivom stručnjaka zaštite na radu, s obzirom da nas u RH djeluje više od 2.500 (prema broju položenih stručnih ispita), a broj komentara je pribiližno jednak tek jednoj desetini tog broja, No to ipak bilo i za očekivati jer je sam termin rasprave zakazan za sezonu kiselih krastavaca i u vrijeme kad se u javnosti vode rasprave o "važnijem" zakonu (Zakonu o radu). Očito je da je i namjera predlagatelja zakona bila da to tako i prođe: u tišini i na brzinu. Forma će biti zadovoljena, a zakonodavac će ionako donijeti ono što je naumio, što god mi tu raspravljali. Vjerojatno i većina stručnjaka koji uopće i znaju da je rasprava u tijeku to tako i doživljava, pa ne želi uzalud trošiti vrijeme i izlagati se nekim možebitnim problemima u budućnost svojom javnom kritikom.

L.J. 3008, 1. 09, 2013

Kolega, možda L.J. nije ekspert koj-i/a se bavi zaštitom na radu da daje prijedloge, ali može uočiti činjenice. Iznošenje dviju činjenica (šta se komentira, a šta te) te mišljenja - zaključka da bi zaštita na radu bila bolja sa gubljenjem položaja pravnih osoba ne smatram tolikim prozivanjem jer štancanje papira je svima poznato. Nije toliko bitno tko je napisao nešto ako je to iznošenje činjenica (mišljenje - zaključak može imati svatko svoj kao i ja svoj) osobito jer istina zna smetati.

L.J 3008, 1. 09, 2013

Prije bi se reklo da se u pojedinim člancima prozivalo "obične" stručnjake da će isti srozati postojeću recimo kvalitetu usluga koju su pravne osobe postavile. Da se spriječi eventualno prepucavanje, dosta je komentiranja.

Nadajmo se da će se bar dio iznesenih prijedloga uvažiti.