Javna rasprava za ovaj dokument je završena.

Javna rasprava o Nacrtu prijedloga Zakona o potporama za očuvanje radnih mjesta

2 komentara na cjelinu

Cjelina II - I. POTPORE ZA SKRAĆIVANJE PUNOG RADNOG VREMENA

Članak 5.

(1) Poslodavac koji u cilju očuvanja radnih mjesta skrati trajanje punog radnog vremena i kao puno radno vrijeme za pojedinog radnika odredi radno vrijeme u od najmanje šezdeset posto punog radnog vremena prije njegovog skraćivanja, može koristiti potporu za broj radnih sati za koje je skratio radno vrijeme.


(2) Puno radno vrijeme koje je skraćeno u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, tijekom razdoblja ostvarivanja potpore ne mora biti raspoređeno jednako po danima, tjednima i mjesecima, te se u tom slučaju skraćeno radno vrijeme utvrđuje kao prosječno skraćeno tjedno radno vrijeme unutar razdoblja ostvarivanja potpore.


(3) Potpora iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se kao razmjerni dio iznosa plaće za broj radnih sati za koje je radniku skraćeno radno vrijeme, a najviše do iznosa minimalne plaće prema posebnom propisu.
(4) Na iznos potpore iz stavka 3. ovoga članka, poslodavac je dužan obračunati i uplatiti poreze i doprinose u skladu s posebnim propisima.

Općih komentara na Javna rasprava o Nacrtu prijedloga Zakona o potporama za očuvanje radnih mjesta

Nezavisni hrvatski sindikati on Prosinac 6, 2013

Zadnjom verzijom Prijedloga zakona o očuvanju radnih mjesta povećan je iznos potpore u odnosu na postojeću mjeru iz razloga što je novim prijedlogom omogućeno skraćivanje radnog vremena za više od sadašnjih 20%, tj. do 40%. To dovodi do veće ekonomske isplativosti za poslodavca u odnosu na postojeću mjeru, unatoč tome što je maksimalni iznos potpore ostao nepromijenjen. Zbog navedenog razloga izmjene u članku 5. zadnje verzije Prijedloga zakona o potporama, vezano za sam iznos potpore, smatramo prihvatljivim. Taj bi članak 5. trebalo proširiti stavkom koji će poslodavcu propisivati obvezu uplate iznosa plaće koju je radnik ostvarivao prije provođenja programa skraćenog radnog vremena, bez obzira na to što stavak 4. članka 5. određuje kako je on dužan uplatiti poreze i doprinose na iznos potpore. Jednostavno rečeno određuje se kako je poslodavac dužan uplatiti poreze i doprinose na iznos potpore, a ne određuje se obveza plaćanja radniku punog iznosa plaće. Naime, s obzirom na kriterije obuhvaćene člankom 3. ovog zadnjeg Prijedloga zakona, koje smatramo nedorečenim i administrativno i dalje kompliciranim, evidentno je kako će potpore koristiti u najvećoj mjeri tj. najvjerojatnije isključivo radno intenzivne djelatnosti s malim primanjima što se s obzirom na predloženi maksimalni iznos potpore, omogućuje proširivanjem stavka koji govori kako je poslodavac dužan radniku isplatiti puni iznos plaće. Unatoč tome što je iznos potpore prihvatljiv iz razloga što nije smanjen u odnosu na postojeću mjeru HZZ-a, namjera sindikata bila je da se iznos potpore određuje prema uzoru na austrijski model izračuna iznosa potpora za očuvanje radnih mjesta koji smatramo boljim od trenutnog rješenja u RH. Predlagali smo austrijski modificirani model kojim bi poslodavac imao veću ekonomsku korist, a ujedno bi bio prisiljen dobro iskombinirati koliko će radniku skratiti radno vrijeme jer bio dio nastale razlike u plaći on financirao, ali bi mu se nakon razdoblja od par mjeseci dodatno financirala razlika u iznosu doprinosa prije i nakon provođenja programa skraćenog radnog vremena. Prijedlog NHS-a članka 5. izgledao je ovako:

Nezavisni hrvatski sindikati on Prosinac 6, 2013

Članak 5. (1) Poslodavac koji u cilju očuvanja radnih mjesta skrati trajanje punog radnog vremena i kao skraćeno radno vrijeme odredi radno vrijeme u trajanju od najmanje dvadeset četiri sata tjedno, može koristiti potporu za broj radnih sati za koje je skratio radno vrijeme. (2) Skraćeno radno vrijeme u trajanju od najmanje dvadeset četiri sata tjedno tijekom razdoblja ostvarivanja potpore iz stavka 1. ovoga članka, ne mora biti raspoređeno jednako po danima, tjednima i mjesecima, te se u tom slučaju skraćeno radno vrijeme utvrđuje kao prosječno skraćeno tjedno radno vrijeme unutar razdoblja ostvarivanja potpore. (3) Potpora iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se na način da se od nastale razlike u bruto plaći radnika nakon skraćivanja radnog vremena u odnosu na bruto plaću radnika prije skraćivanja radnog vremena poslodavcu isplaćuje potpora u visini od šezdeset posto nastale razlike uvećane za razliku doprinosa iz osnovice bruto plaće, sukladno posebnom propisu, prije i nakon skraćivanja radnog vremena. (4) Za vrijeme korištenja potpora iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je dužan obračunati i uplatiti doprinose i poreze na ugovorenu ili propisanu plaću koja je obračunata i isplaćena prije početka primjene programa skraćenog radnog vremena. (5) Poslodavac je za vrijeme korištenja potpora iz stavka 1. ovog članka u obvezi radniku isplaćivati ugovorenu ili propisanu plaću, ako je ta plaća za mjesec prije početka primjene programa skraćenog radnog vremena bila manja od prosječne bruto nacionalne plaće, prema objavi Državnog zavoda za statistiku, odnosno ne manju od devedeset posto ugovorene ili propisane plaće, ako je ta plaća bila prosječna i veća od prosječne nacionalne plaće.

Uz ovakav način izračuna potpore i uz postavljene kriterije opisane u prijedlogu članka 3. istodobno bi se osigurala veća motiviranost poslodavca zbog veće ekonomske koristi pri skraćivanju radnog vremena kod većih iznosa plaća, a ujedno bi se spriječila moguća zlouporaba zbog kvantificirano postavljenih kriterija. Niža primanja bila bi u potpunosti zaštićena, a veća od prosječnih neznatno bi bila smanjena. Unatoč neizvjesnosti vezanoj za prekomjerno trošenje financijskih sredstava, kontrola bi se provodila preko broja radnika kojima će se skratiti radno vrijeme u dogovoru sa sindikatom ili radničkim vijećem. Praksa je pokazala kako potpore najviše koriste radno intenzivne djelatnosti što upućuje na to da i uz austrijski modificirani model dodjeljivanja potpora, opisan predloženim člankom 5., ne bi došlo do značajno većeg troška, a istodobno bi se proširio obuhvat na druge djelatnosti te srednja i mala poduzeća čime bi se spriječio veći gubitak radnih mjesta.