Javna rasprava za ovaj dokument je završena.

Nacrt prijedloga zakona o zaštiti na radu (staro)

15 komentara na cjelinu

Cjelina IV - Obveze poslodavca u provođenju zaštite na radu

Članak 14. Organiziranje i provedba zaštite na radu

(1) Poslodavac je odgovoran za organiziranje i provedbu zaštite na radu osoba na radu i drugih osoba, u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim procesima.
(2) Poslodavac može u pisanom obliku utvrditi organizaciju provedbe zaštite na radu, te prava, obveze i odgovornosti njegovih ovlaštenih radnika odnosno radnika, u dijelu u kojemu ta pitanja nisu uređena ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega te kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu odnosno drugim pisanim aktom.
(3) Poslodavac ne smije dopustiti rad osobama na radu koje ne rade sukladno odredbama ovoga Zakona, propisa donesenih na temelju njega, drugih propisa zaštite na radu, uputa poslodavca, odnosno proizvođača radne opreme, osobne zaštitne opreme i opasnih kemikalija.
(4) Prenošenje ovlaštenja za zaštitu na radu ne oslobađa poslodavca od odgovornosti.
(5) Poslodavac je odgovoran za organiziranje i provedbu zaštite na radu, neovisno o tome da li je u tu svrhu odredio stručnjaka odnosno stručnjake zaštite na radu ili je ugovorio obavljanje poslova zaštite na radu s pravnom osobom ovlaštenom za obavljanje poslova zaštite na radu.
(6) Obavljanje poslova zaštite na radu sukladno odredbama članka 15. ovoga Zakona ne smanjuje odgovornost poslodavca niti ga oslobađa odgovornosti za organiziranje i provođenje zaštite na radu.
(7) Na odgovornost poslodavca iz stavka 1. ovog članka ne utječu propisane obveze osoba na radu u području zaštite na radu
(8) Za ozljedu na radu, profesionalnu bolest, kao i za štetu koju je osoba na radu ili druga osoba pretrpjela, smatra se da ista potječe od rada i u vezi rada i za nju odgovara poslodavac.
(9) Iznimno od stavka 7. ovog članka ozljeda nastala na putu do mjesta rada i od mjesta rada, ne smatra se da potječe od rada i u vezi rada za koju odgovara poslodavac.
(10) Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti, ako je šteta nastala zbog više sile odnosno ako dokaže da je šteta nastala uslijed namjere ili krajnje nepažnje osoba na radu ili treće osobe, a radi se o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

Općih komentara na Nacrt prijedloga zakona o zaštiti na radu (staro)

Miho Magud on Kolovoz 7, 2012

Ako sam dobro razumio stavak 2. poslodavac nije obavezan izraditi pravilnik znr i nije mi jasno kako će, ako nije obavezan, propisati obaveze ovlaštenika u provođenju mjera zaštite. Nedostatak i do danas je bila aktivna uloga poslodavca u provođenju mjera, a posebno sada kada to niti ne moraju propisati pravilnikom. Pravilnik definira odgovornosti i mislim da bi trebao biti obavezan.

Krešimir on Kolovoz 9, 2012

"Stavak (9) Iznimno od stavka 7. ovog članka ozljeda nastala na putu do mjesta rada i od mjesta rada, ne smatra se da potječe od rada i u vezi rada za koju odgovara poslodavac" Da li to znači da se ozljede nastale na putu do mjesta rada i obrnuto više neće smatrati ozljedama na radu kao što je definirano Zakonom, te ih poslodavac više neće morati prijavljivati ?

Predrag Stamenković,dipl.ing.sig. on Kolovoz 16, 2012

Apsolutno se slažem da poslodavac mora brinuti i da je odgovoran za funkcioniranje sustava zaštite na radu, međutim kada dolazi do poremećaja u sustavu primjene pravila zaštite na radu na razini ovlaštenika, kada je poslodavac osigurao provrdbu) treba razmisliti o tome da se osloboditi odgovornosti poslodavca (pravna ili fizičku osobu).

Stjepan on Kolovoz 17, 2012

"međutim kada dolazi do poremećaja u sustavu primjene pravila zaštite na radu na razini ovlaštenika, kada je poslodavac osigurao provrdbu) treba razmisliti o tome da se osloboditi odgovornosti poslodavca (pravna ili fizičku osobu). "

Hm... poslodavac na ovlastenika moze prenesti poslove ali ne i odgovornost i mislim da to treba i ostati. I uopce, vrlo rastezljiv pojam "kada je poslodavac osigurao provedbu" bi dovela do toga da ce poslodavci biti zasticeni ko licki medvedi, a ovlastenci ce nagrbusiti.

Marijo Anić on Kolovoz 18, 2012

Stavak 8 -treba glasiti

(8) Za ozljedu na radu, profesionalnu bolest, kao i za štetu
koju je osoba na radu ili druga osoba pretrpjela, a utvrdi se da ista potječe od rada i u vezi rada za nju odgovara poslodavac. Za stavak 9 - neophodno je točno vremenski i opisno definirati što je to put do i od mjesta rada(terenski rad-hotel-mjesto rada,dostavljačica dostavlja poštu poslije radnog vremena,službeni vozači i drugi).

vinko on Kolovoz 19, 2012

(9) Iznimno od stavka 7. ovog članka ozljeda nastala na putu do mjesta rada i od mjesta rada, ne smatra se da potječe od rada i u vezi rada za koju odgovara poslodavac

Ako je poslodavac uputio radnika na mjesto rada (popravak dalekovoda, ma pr.)i do dog mjesta rada se dogodi ozljeda, zar to nije ozljeda vezana uz rad?? Tko je odgovoran? Valjda ste mislili napisato od mjesta stanovanja do mjesta rada??!!

Jangel Malinov on Kolovoz 21, 2012

Bravo za ovaj članak, samo izbacite drugi dio rečenice prvog stavka. Ovako se jasno definira odgovornost onoga tko je stvarno ima (poslodavac).

Ana on Kolovoz 28, 2012

Stavak 2: Poslodavac MOŽE u pisanom obliku utvrditi organizaciju provedbe zaštite na radu... Dakle više nema obvezu, bez obzira na broj zaposlenih i djelatnost kojom se bavi. Mislim da je u važećem Zakonu o ZNR bolja opcija, samim time što poslodavac taj akt može izraditi sam, bez ovlaštene tvrtke, dakle bez dodatnih financijskih troškova. Prava, dužnosti, odgovornosti i obveze ovlaštenika, povjerenika, radnika i dr. potrebno je negdje definirati, ako ne kroz ovaj akt onda nekom odlukom o imenovanju ili ugovorom o radu. Svakome treba biti jasno što mu je činiti i za što je odgovoran.

tomislav i ladislav on Kolovoz 28, 2012

Stavak 2. Ovako formularan prijedlog je preopćenit, nedefiniran te, smatram, ni na koji način ne unaprjeđuje sustav ZNR u RH, a osobito iz stanovišta dostignute razine organizacije ZNR. Naime, aktualni Zakon o ZNR upravo je, zbog marginalizacije stručnjaka ZNR do 1996. god., člankom 21., a na inicijativou meritornih i uglednih profesionalaca s područja ZNR, tada Zakonom novelirao obvezu ustroja samostalne organizacijske jedinice ZNR (službe), a kako bi se zaustavilo kroničnu degradaciju i propadanje poslova zaštite na radu te unaprijedilo status zaposlenika koji obavljaju poslove zaštite na radu kod poslodavaca.

U nastavku navodim vjerojatne posljedice prijedloga ukidanja obveze organiziranja samostalne organizacijske jedinice poslova zaštite na radu (službe). Stručnjaci zaštite na radu koji rade na poslovima zaštite na radu i zaštite od požara te zaštite okoliša i zaštite ljudi i materijalnih dobara, u praksi će se suočiti sa problemima koji će proizići iz neodgovarajuće organizacije (i sistematizacije) poslova zaštite na radu, a kao izravne posljedice loše regulative (sadržane u prijedlogu novog Zakona).

Nesporazumi će biti potaknuti činjenicom da se gubi utvrđeni lanac odgovornosti, pa radnici raspoređeni na poslove zaštite na radu (zaštite od požara i zaštite okoliša) neće znati da li njihovim radom rukovodi stručnjak ZNR ili nekakav drugi rukovoditelj (vjerojatno općih ili nekih drugih poslova?). Ovo će zasigurno, dovesti do gubitka statusa poslova zaštite na radu, što će neminovno, implicirati degradaciju samih radnika raspoređenih na poslove stručnjaka za zaštitu na radu (jer će radnicima na poslovima ZNR formalno rukovoditi zaposlenik koji nije stručan ni kompetentan iz područja ZNR, ZOP, ZOK, odnosno koji ne poznaje obveze koje proizlaze iz Zakona i propisa navedenih područja, niti ne poznaje zaduženja i obveze pojedinih radnika iz tih područja). Moguće da se ovo istakne kao problem i prilikom samih inspekcijskih nadzora od strane Državnog inspektorata, obzirom da rukovoditelj organizacijske jedinice nadređen poslovima zaštite na radu može postavljati organizacijska i administrativna ograničenja stručnjaku ZNR prilikom provedbe aktivnosti iz područja sigurnosti, čime se neizravno onemogućava normalno ispunjavanje zakonski propisanih obveza. Dakako da će navedeno, kao posljedica, otežati samostalnost i kreativnost stručnjaka zaštite na radu u smislu poboljšanja opće situacije stanja sigurnosti radnika i materijalnih dobara u tvrtkama u kojima djeluju.

tomislav i ladislav on Kolovoz 28, 2012

Poslovi zaštite na radu, utvrđeni su posebnim državnim interesom za zaposlenike, okoliš i sigurnost i svakako imaju značniji doprinos te osobitu važnost u funkcioniranju tvrtki, kao što su različiti u odnosu na ostale poslove koji se vode iz ostalih organizacijskih jedinica u tvrtki. To je također, jedan od razloga nužnosti osamostaljivanja poslova zaštite na radu kao samostalne organizacijske jedinice i neovisne o drugoj organizacijskoj jedinici. Vrlo je važno osigurati organizacijsku samostalnost poslova zaštite na radu kako bi se izbjegla potčinjavanja, marginalizacija i degradiranje stručnjaka ZNR..

Ovo ističem, jer se smjernicama koje implicira prijedlog Zakona, stvara podloga da radnicima na poslovima zaštite na radu, zaštite od požara, okoliša i sl., formalno rukovodi rukovoditelj (netehničke struke?) bilo koje nesrodne službe (opće?), iako on stvarno nije ni stručan ni kompetentan iz područja ZNR i sigurnosti, ne poznaje obveze koje proizlaze iz Zakona i propisa s područja sigurnosti, niti ne poznaje zaduženja i obveze pojedinih radnika u okviru poslova zaštite na radu. Vrlo je moguće, da će takvi, formalni rukovoditelji poslova zaštite na radu, koji, dodatno, neće ispunjavati posebne uvjete koji proizlaze iz više različitih Zakona koji regulitraju područje zaštite na radu, zaštite od požara, zaštite okoliša, sigurnosti i dr. postavljati administrativna i organizacijska ograničenja stručnjacima zaštite na radu prilikom provedbe aktivnosti iz njihovog djelokruga rada.

Stoga je vjerovatna posljedica napuštanja čl. 21. postojećeg Zakona o ZNR, odnosno dokazanog i učinkovitog sustava uređenja zaštite na radu, degradiranje stručnjaka ZNR na razinu „svaštara“, odnosno funkciju bez formalnog autoriteta, koji za razliku od nekadašnjeg statusa rukovoditelja poslova zaštite na radu, između ostalog, više neće imati ovlaštenje niti samostalno potpisivati odnosno upućivati dopise i ostala pismena, a vezana uz područje zaštite na radu.

tomislav i ladislav on Kolovoz 28, 2012

Svakako da iskrivljena percepcija organizacije poslova zaštite na radu, može rezultirati izbjegavanjem i licitiranjem odgovornosti između stručnjaka zaštite na radu i rukovoditelja organizacijske jedinice nadređene poslovima zaštite na radu, što u konačnici može rezultirati štetnim posljedicama za poslodavca, a zbog implikacija koje mogu proizaći iz takvih (neuređenih) odnosa.

Kako su poslovi zaštite na radu neodvojiv segment organizacije rada te da implikacije zbog neprovedbe mogu imati značajne negativne posljedice (društvene, organizacijske, sociološke, tehnološke, materijalne i.t.d.) na poslovanje tvrtki, opravdano je organizirati samostalnu organizacijsku jedinicu za zaštitu na radu (službu), a koja za svoj rad mora biti izravno odgovorna poslodavcu (Ovlašteniku). Mora biti jasno, da stručnjak zaštite na radu neće imati stvarnog utjecaja na postupanje unutar neke službe, a ukoliko je podređen rukovoditelju te službe! Da bi stručnjaci ZNR u potpunosti ispunjavali svoju ulogu te ostvarivali utjecaj na svim razinama, mora im se ovim Zakonom osigurati samostalnost koja je osnova za stjecanje stvarnog autoriteta stručnjaka, a kako je i do sada bio slučaj.

Zbog istaknutih problema, mogućnosti rada, organizacije te autoriteta stručnjaka zaštite na radu, a s ciljem integracije poslova sigurnosti, unaprjeđenja upravljanja poslovima zaštite na radu, svođenja rizičnih čimbenika unutar tvrtki na minimum te unaprjeđenja sustava zaštite na radu, predlaže se zadržavanje zakonske obveze ustroja samostalne organizacijske jedinice za zaštitu na radu u tvrtkama sa više od 250 zaposlenika. Samostalna organizacijska jedinica zaštite na radu, mora biti izravno odgovorna poslodavcu, odnosno njegovom ovlašteniku za provedbu i organizaciju poslova ZNR. Ovo je imperativ, ukoliko se ne želi degradirati samostalnost, autoritet i uloga poslova zaštite na radu kod poslodavaca.

tomislav i ladislav on Kolovoz 28, 2012

Članak 14. u stavku 2. prijedloga Zakona ostavlja mogućnost poslodavcu da „može utvrditi organizaciju ZNR...ukoliko pojedina pitanja nisu utvrđena Zakonom“. Ovakvim prijedlogom degradira se organizacija ZNR kod poslodavaca, a u odnosu na postojeća rješenja, obzirom da će poslodavci, očekivano, iskoristiti ponuđenu mogućnost te propustiti formalno urediti organizaciju, pojedinačne obveze i zaduženja unutar vlastitih tvrtki, a vezano uz ZNR. Navedeni stavak zasigurno neće unaprjediti stanje zaštite na radu kod poslodavaca, a što bi trebao biti imperativ donošenja novog Zakona.

Aktualni Zakon obvezuje poslodavce da moraju donijeti opći akt o ZNR (Pravilnik o ZNR), što je mnogo bolje rješenje (izrada općeg akta obveza je poslodavaca i na području zaštite od požara, a što je svakako opravdano rješenje i za područje zaštite na radu, obzirom na statistike ozljeđivanja, kao i njihovu težinu..).

Željko on Rujan 5, 2012

Izbacivanjem članka 20. stavak 3 iz važećeg Zakona mislim da nisu uzeti u obzir posebni poduzetnički oblici kao što su to npr. holding, koncern gdje je više tvrtki povezano zajedničkim ekonomskim interesima. Kao stručnjak ZNR radim upravo u takvom poduzetničkom obliku (grupi) gdje postoji stalan protok informacija između članiaca vezano za zaštitu na radu. Nivo organizacije ZNR u članicama je različit od onih gdje je razina organizacije visoka pa do onih gdje je jako niska. Iz tog razloga na niovou grupe postoji politika da se to ispravi s raspoloživim resursima tj. s postojećim stručnim kadrom iz zaštite na radu. Dakle bilo bi poželjno u zakonu propisat mogućnost da dvije ili više pravne osobe povezane zajedničkim ekonomskim interesom mogu zajedno organizitrati organizaciju zaštite na radu.

Tomislav Perica on Rujan 13, 2012

Radim u velikom gospodarskom subjektu na mjestu voditelja poslova ZNR u jednoj od temeljnih organizacijskih jedinica. Osnovna zamjerka na objavljeni prijedlog pravilnika / zakona jest neprepoznavanje društvenog interesa za zadržavanje odredbe čl. 21 Zakona o zaštiti na radu. Naime, kao što znate, tim je člankom definirana obveza poslodavca da formira službu ZNR sa najmanje 3 stručnjaka ZNR ukoliko zapošljava više od 250 radnika. Tvrtka u kojoj radim zapošljava 13.645 radnika, od kojih 46,01 % radi na poslovima s posebnim uvjetima rada (rad na visini, mehaničke opasnosti, opasne radne tvari, el.energija fizikalne štetnosti, buka, vibracije, psihofizičko naprezanje, smjenski rad/rad noću, itd.). Prijedlogom se to napušta, štoviše, prepušta se poslodavcu da po volji („može“, ali ne mora) u pisanom obliku uredi organizaciju zaštite na radu ?? Čak i manjkavostima važećeg Zakona o ZNR usprkos, mi smo u uspjeli uspostaviti relativno kvalitetan sustav upravljanja zaštitom na radu, zahvaljujući kojemu bilježimo kontinuirani pad smrtnih i skupnih ozljeda kao i vremensko terećenje po ozljedama. Stoga je teško prihvatiti da ovim prijedlogom predlažete dokidanje ovo malo samostalnosti, autoriteta, digniteta i statusa funkcije ZNR, a koju smo mi, stručnjaci ZNR kod poslodavca, mukotrpno uspjeli izgraditi, kako rekoh i na ionako „labavoj“ zakonskoj podlozi. Uz dužno poštovanje, moram naglasiti, da nije isto pisati zakon „otprilike“ iz ministarstva, prema vlastitom osjećaju i vjerojatno pod pritiscima ovlaštenih tvrtki registriranih za obavljanje poslova ZNR u Hrvatskoj ili upregnuti znanje i iskustvo, preispitati probleme i potrebe te uz osjećaj za mjeru odvagnuti kriterije i odlučiti što je najbolje za zaštitu radnika u Hrvatskoj. Ali odlučiti objektivno... Svakako da jedna meritorna, respektabilna i stručna služba zaštite na radu, a to jesu odjeli ZNR u tvrtki u kojoj radim, unaprjeđuje stanje ZNR u svom djelokrugu rada više nego će to moći učiniti kada se „sroza“ na neprepoznatljivu i diskreditirajuću nebulozu od stručnjaka odgovornih „tko-zna-kome“, a kako je predloženo pravilnikom odnosno zakonom. Ispuštanje iz prijedloga, članka 21. aktualnog Zakona o ZNR, predstavlja poražavajući korak unazad za struku ZNR u Hrvatskoj.